Rižoto s kozicama

Rižoto s kozicama - dodatne informacije

Morski organizmi dijele se na ribe, mekušce i rakove.

Kozica, uz jastoga, hlapa i škampa, pripada skupini rakova.

U Jadranskom moru pronalaze se roza kozica, mala, crvena i velika kozica.

Prosječna duljina je oko 10 cm.

Kozice su jedan od najprofitabilnijih proizvoda ribarstva u svjetskom prometu.

Rižoto s kozicama je niskokalorično jelo jer kozice sadrže vrlo malo kalorija. Na 100 g kozice sadrže 91 kcal.

Izvrstan su izvor proteina jer na 100 g sadrže čak 18 grama.

Bogate su i jodom te selenom.

Selen je esencijalni nutrijent, djeluje kao antioksidans te je potreban glutation peroksidazi.

Glutation peroksidaza sprečava stvaranje slobodnih radikala i tako zaustavlja lančanu reakciju.

Glutation peroksidaza i vitamin E djeluju sinergistički: ukoliko nastanu slobodni radikali i započne lančana reakcija, vitamin E zaustavlja proces.

Selen također surađuje s enzimom koji prevodi hormone štitnjače u njihov aktivni oblik.

Ima ulogu i u zaštiti od infekcija, a čini se da pojavi kretenizma kod dojenčadi doprinosi kombinacija manjka selena i joda.

Selen jača djelovanje imunološkog sustava i neutralizira neke toksične tvari kao što su kadmij, živa i arsen koje možemo udahnuti ili unijeti hranom.

Biomarkeri statusa su selen ili glutation peroksidaza u serumu ili eritrocitima. Selen u eritrocitima je mjera dugoročnog unosa.

Preporučeni dnevni unos je 55 µg dnevno.

Cjelovite žitarice, šparoge, orasi, češnjak, jaja, gljive, nemasno meso i plodovi mora su dobar izvor selena.

Najbolji izvor selena je brazilski oraščić te bi konzumaciju trebali ograničiti na 2 komada dnevno.

Visoke doze selena (jedan mg ili više) su toksične. Simptomi toksičnosti su povraćanje, proljev, gubitak kose i noktiju, lezije kože i živčanog sustava.

Jod je esencijalan nutrijent. Manjak joda je u brojnim zemljama eliminiran jodiranjem kuhinjske soli.

Jod je potreban za sintezu hormona štitnjače (tiroksin, T4 i trijodotironin, T3).

S obzirom da je ključan za pravilno funkcioniranje štitnjače, indirektno utječe na metabolizam hranjivih tvari, rad mišića i živaca, stanje kože, kose, zuba i noktiju te na tjelesni i psihički razvoj.

Jod pomaže pretvaranju beta karotena u vitamin A.

Najbogatiji prehrambeni izvori su riba, školjke i rakovi (morski).

Količina u hrani biljnog podrijetla ovisi o sastavu tla.

Morska sol sadrži jod, ali jodirana kuhinjska sol sadrži veće količine i vrlo je važan izvor joda.

U veganskoj prehrani izvor joda su morske alge.

Manjak jod dovodi do povećanja štitnjače (gušavost).

Manjak joda tijekom trudnoće i kasnije tijekom razvoja može dovesti do kretenizma kod dojenčadi (neadekvatne kognitivne funkcije, paraliza ekstremiteta, gluhonijemost i drugi poremećaji u razvoju).

Manjak joda je najčešći uklonjiv uzrok mentalne retardacije.

Jod u urinu i tiroksin u serumu spadaju u biomarkere statusa joda.

Određene namirnice mogu sadržavati spojeve koji utječu na jod i rad štitnjače.

Primjer su goitrogeni spojevi koji se nalaze u namirnicama poput brokule, cvjetače, kupusa i soje te ometaju ulazak joda u štitnjaču i na kraju snižavaju razinu hormona štitnjače.

Iako kozice sadrže veliku količinu kolesterola, sadrže i iznimne količine antioksidansa astaksantina i omega-3 masne kiseline.

Kolesterol je spoj koji je povezan sa kardiovaskularnim zdravljem te njegove povišene razine su poveznica sa hiperlipidemijom, srčanim i moždanim udarom te raznim drugim bolestima kardiovaskularnog sustava.

Astaksantin donosi kozicama prepoznatljivu boju te kao antioksidans pridonosi zaštiti organizma od oksidativnog stresa.

Bez obzira što sadrže kolesterol, kozice bi se trebale naći na jelovniku jer nam donose omega-3 masne kiseline koje djeluju protuupalno te reguliraju omjere "dobrog" i "lošeg" kolesterola.

Kozice se u kulinarstvu često koriste, najviše u kombinaciji sa tjesteninom ili rižom.

Također, kozice su, uz losos i tunu, glavna namirnica japanskog jela sushi-a.